Recenzija iPoda classic i nano

Objavljeno 22.10.2007. Objavio/la: Ante Vukorepa
U sekciji Hardware, Novosti, Recenzije |

Za petama Lukinoj recenziji Toucha, evo i kratke recenzije preostala dva nova iPoda - iPoda classic i iPoda nano (novi Shuffle ne računam jer ne donosi ništa novo osim boja ;o). Unaprijed se ispričavam za osvjetljenje na fotografijama (imao sam samo flash, komad papira i dasku za peglanje pri ruci) i eventualnu šturost real-world iskustava: iPode sam dobio na test tek pred par dana i moram ih vratiti u ponedjeljak. No, let’s get jiggy with it!

Kažu da u evoluciji nema “boljih” ili “lošijih” jedinki, “naprednijih” i “nazadnijih” organizama, samo bolje i lošije prilagođeni okolišu, odnosno životnim uvjetima. Pokušavam se već neko vrijeme odlučiti što reći o novim iPodima, kako na lijep i smislen način opisati koliko mi se neke stvari koje smatram nazadnijima ne sviđaju i koliku su neke druge napredovale u šest godina, ali činjenica je da su oni upravo to - najbolje prilagođeni (fittest) iPodi do sad.

Stvar koja me prvih dan-dva najviše bola u oči jest novi dizajn i korišteni materijali. Lucit je definitivno out, ali i fancy sjajna, ulaštena plastika s prošle generacije. Osobno, smatram da “to više jednostavno nije to” - novi look iPod classic i nano čini gotovo neprepoznatljivim u mnoštvu konkurentskih uređaja i kineskih kopija. Međutim, nakon tih dan-dva, shvatio sam da je promjena posve praktične prirode: nova plastika znatno je otpornija na ogrebotine, na njoj ne ostaju otisci, a i ugodnija je pod prstima. Materijal korišten na scroll-wheelu je, međutim, nekako čudniji na opip no na prethodnicima, a čini nam se i da je osjetljivost malo slabija.

Novi nano je, unatoč zdepastom izgledu, puno privlačniji uživo no na slikama i upravo je nevjerojatno malen. Toliko malen da rukovanje već postaje problem zbog malenog scroll wheela i njegove udaljenosti od ekrana i donjeg ruba iPoda. Zanimljivo, no iz nekog mu razloga bolje pristaje nova tekstura (i crna boja) no iPodu classic.

Po pitanju featurea, novi su iPodi posve jednaki - sve su im mogućnosti i specifikacije jednaki, uključujući i razlučivost ekrana. Mali iPodić izgleda kao da se veliki iPod stisnuo u pranju, zajedno s ekranom i kompletnim OS-om :o). Izbor između nanoa i classica svodi se na tri faktora: dimenzije (očito), zapremninu (4/8 GB vs. 80 ili monstruoznih 160 GB) i baterijski vijek (160-gigabajtni model classica je za trećinu izdržljiviji od 80-gigabajtnog modela i nanoa).

Kad smo kod ekrana, osim što djeluju daleko najkvalitetnije do sad, novi ekrani se - za razliku od dosadašnjih - nikad ne gase, osim kad uređaj ode u sleep (ili ga ručno isključite). Gasi se samo backlight, a nakon određenog time-outa na ekranu se pojavljuje “screen saver” s ogromnim satom i ikonama statusa i baterije.

Novi OS grafički vuče dosta hintova iz recentnijih verzija iTunesa i iPhoneovog GUI-ja. Refleksije, slide-out animacije i gradijenti su glavni lajtmotiv, a tu je i Coverflow, koji doduše radi nešto manje glatko od onog na iPhoneu, ali je svejedno sasvim prihvatljivo brz i funkcionalan. Ogroman font s imenom albuma i pjesme na dnu je, međutim, poprilična šaka u oko.

Novi OS prepun je sitnih detalja, poput Ken Burns efekta s nasumično odabranim coverima u desnom okviru glavnog izbornika, sjena ili dinamički generiranih odsjaja i 3D pozicioniranja cover arta na ekranu Now Playing. Na žalost, kao žrtva kompliciranije, atraktivnije i procesorski zahtjevnije grafike pala je brzina izvođenja, tj. “glatkoća” (framerate) animacija - za razliku od dosadašnjih iPoda, na novima stvari vidljivo više zapinju (skrolanje ekrana u desno kod selektiranja opcija je sporije nego ikad), iako sumnjamo da će to primijetiti itko osim nas geekova ;)

Iako nam baš i nije drago što stvari više nisu tako glatke i besprijekorno animirane kao prije (nešto što već podsvjesno povezujemo s Appleovim proizvodima), opet je riječ o evoluciji - ono što većina ljudi ne primjećuje je stradalo, a ono što je ljudima bitno (atraktivnija, osvježena grafika) je preživjelo.
Inače, gotovo sve što se u izbornicima nalazi s desne strane ekrana dinamički je sadržaj te služi kao odličan preview pojedinih aplikacija i postavki. Selektirate li npr. sat, s desne će strane biti animirani sat s aktualnim vremenom. Selektirate li štopericu, s desne će se strane nalaziti ikona štoperice s posljednjim zapamćenim vremenom. U izborniku Settings, desni dio ekrana prikazuje dinamički generiranu ikonu s vrijednošću trenutno odabrane opcije.

Dio sučelja koji je vjerojatno najsličniji iTunesima 7.x jest ekran About. Umjesto nekadašnjeg broja pjesama, slika i fotografija te iskorištenog i dostupnog diskovnog prostora, tu je sad višebojni graf s breakdownom zauzeća po vrstama podataka, a klikom na središnju tipku prikazuju se dodatna dva ekrana s uobičajenim informacijama.

Search funkcionira besprijekorno i nevjerojatno brzo (pjesme, autori i albumi se “filtriraju” u realnom vremenu, slično načinu na koji to radi Spotlight, ali puno puno brže), a posljednja pretraga ostaje zapamćena i nakon što izađete s ekrana Search - prilično praktično.

Konačno, primijetio sam i jedan bug koji unatoč posljednjoj verziji softvera (1.0.2) i dalje nije ispravljen. U prvoj verziji Coverflow je bio nevjerojatno spor, a coverima je katkad trebalo nekoliko minuta da se učitaju i izcacheiraju. U 1.0.2 je po pitanju Coverflowa s coverima sve u redu, no na Now Playing ekranu i listinzima albuma baš i ne - katkad se zna dogoditi da se cover albuma nikad ne pojavi ili se pojavi tek negdje usred pjesme (nakon nekoliko minuta) odnosno nakon što po drugi ili treći put protrčite kroz listu.

Edit: Sad sam primijetio da uopće nisam komentirao ono najbitnije - zvuk. Razlog je što se po tom pitanju u posljednjih par generacija apsolutno ništa nije mijenjalo. Slušalice koje dolaze s iPodima su srednja žalost - imaju pretjerane visoke, preslabe basove i blago iritantne srednje tonove, baš kao i one u prošloj generaciji. U kombinaciji s nečim trunku ozbiljnijim poput popularnih Sennheiserica PX 100, pak, basa ima i previše, uglavnom zato što je izlaz iPoda “optimiziran” za manjkave defaultne earbudove. Zanimljivo, no iPhone mi, čisto ovako, subjektivno, ugodnije zvuči od iPoda…

(All photos in this article Copyright © 2007 Ante Vukorepa)


Tagovi: ,

 

Komentari:

7 komentara na “Recenzija iPoda classic i nano”

  1. Luka Sučić u 10:08, 22.10.2007.

    Fenomenalan članak ;) Kompletna familija osim shuffle-a. MOrat ćemo preći na Zune. Inače i meni se čini da je zvuk bolji na iPhone-u nego na iPodu

  2. Tin u 11:03, 22.10.2007.

    Odlican clanak, bas sam nakon jucerasnjeg clanka trazio review za classic i nano da vidim koji mi od ta tri najbolje pase.Profi clanak svakako :)
    Ovaj site je svakim danom sve bolji i bolji, samo tako momci

  3. Grof Flek u 19:54, 22.10.2007.

    Evo da i ja ne hvalim članak, malo ću ga pokuditi - prekratak je :D. (ali je zato kvalitetan!)
    Inače, slike super izgledaju, pravi eye candy :D

    Pozrav!

  4. cosmos u 20:27, 22.10.2007.

    joj, jucer sam gledao nove classice, od 80 dodje oko 1500kn, i moram reci da mi cure sline,, i jos se dovumim, nocima ne spavam,, haha uzas!! svejedno dobar review, i fotke su odlicne :))

  5. Toni Milovan u 21:11, 22.10.2007.

    Vidi se tko je tu profi :D

  6. Ante Vukorepa u 22:42, 22.10.2007.

    @cosmos - Mislim da je Apple s novim line-upom zeznuo dosta ljudi. Pristup internetu, 3rd party aplikacije i ogroman ekran kao stvoren za filmove (touch) ili 160 GB diska i ogroman battery life (classic)? Ili mozda ipak ono prvo plus telefon (iPhone)…

    Da biram, mislim da bih odabrao nano. Prvo, zato sto mi je 8 GB sasvim dosta za svakodnevnu upotrebu (naucih to na iPhoneu), a za dulje ionako nosim MBP. Drugo, zato sto je puno vise “kjut”. I trece, mozda najbitnije, zato sto je najmanji uredjaj s video-outom i dovoljno kapaciteta za 30-35 epizoda serije po zelji :)

  7. cosmos u 00:01, 23.10.2007.

    ja isto mislim da ce mozda pasti nano :P thanxx

Ostavi komentar




Pretplati se na odgovore bez komentiranja članka:

Tagcloud:



RSS

Newsletter