Novogodišnje priče

Objavljeno 23.12.2007. Objavio: Toni Milovan
U sekciji Članci |

tus phones

U genetskom kodu svih velikih korporacija zapisani su slični uzorci ponašanja. Korporacija je po svojoj prirodi takav organizam koji mora biti u konstantnom konfliktu s nekim ili “tlačiti” nekog iz svoje okoline. Konstantni imperativ rasta koji se nameće velikim korporacijama jednostavno ne ostavlja druge alternative nego da se nekome nešto otima.

U početku, dok je korporacija dovoljno mala, bori se i otima od svojih konkurenata. Kasnije kako se konkurenti polako ostavljaju iza, fokus se polako mijenja s konkurenata prema vlastitim dobavljačima i distributerima kojima se postavljaju sve teži i teži uvjeti kako bi se iz njih iscijedilo što više sredstava kojima se hrani rast korporacije. Da bi se na kraju kad je korporacija dovoljno velika i sama na tržištu njen predatorski fokus usmjerio k jedinom preostalom izvoru sredstava na tržištu, vlastitom kupcu.

Brojni su primjeri kojima se može potkrijepiti ova kratka priča. Ne završe sve velike korporacije na opisani način, ali… neke se znake neosporno može u ovom svjetlu protumačiti.

Nedavno smo mogli posvjedočiti “nagodbenom” zatvaranju određenog site-a posvećenog glasinama koji je navodno odao industrijsku tajnu i u tome i nema nečeg spornog, kad korporacija tužitelj ne bi širenje glasina koristila izravno i vrlo planirano u svojoj promotivnoj kampanji, kad sama ne bi planiranim “leak-ovim” povećavala glad tržišta za njihovim proizvodima i kad sama ne bi jako ovisila o tom modelu. No kad nešto neplanirano i nekontrolirano procuri onda je to problem i po prstima treba dobiti objavljivač. Hmmm…

Licemjernost takvog poteza je tim veća što je tužena osoba student. Proizvoljno ponašanje i nebriga za vlastiti image pri takvim postupcima odličan su pokazatelj rastuće bahatosti uzrokovane najvjerojatnije velikim tržišnim rastom. Možda bi i mi trebali malo pripaziti što pišemo :P ?

Drugi primjer. Navodno je u jednoj maloj zemlji, jedna tvrtka kupila određeni broj uređaja određene tvrtke, na savim legalan način u toj zemlji, te ih je počela prodavati. Naravno, tih uređaja do tada nije bilo na tržištu male zemlje. Velika je tvrtka navodno (napominjem navodno) podigla tužbu protiv spomenute tvrtke iz male zemlje jer sama želi imati čvrstu kontrolu nad prodajom proizvoda kako bi osim stopostotnog profita po svakom uređaju zaradila i još nešto više. Ne treba spominjati da velika tvrtka zapravo i nema neki “claim” i da se radi samo o iskazivanju sile.

Teško je ovdje ne uvidjeti sličnost s DRM modelom prodaje. Digitalna je roba jedna od rijetkih koju možete kupiti, ali onda ne prodati/pokloniti dalje. Čini se kao da se DRM model nastoji pomalo prebaciti i na “fizičku” robu. Ne treba spominjati da je takav model potencijalno vrlo profitabilan.

Problem kod ovakvog modela je što se kupcu namjerno otežava da dođe do robe na tržištu, te ga se na razne načine “tjera” da robu dodatno plaća i nakon što ju je uredno kupio. U neku ruku, ispada da i nakon što smo robu platili moramo plaćati i pravo na njeno korištenje, a i biti spremni plaćati još i više ako se prodavateljevim vlasnicima učini da ovaj malo zarađuje. Sve to zvuči kao URM (usage rights management ili GRM (goods rights management)?!

Ni kod ovog modela zapravo i nije ništa sporno, osim što jasno ukazuje na promjenu fokusa tvrtke sa brige za zadovoljenje potreba kupaca, na brigu za zadovoljenje potreba vlasnika i to će prije ili kasnije dovesti do totalne nebrige za kupca, a pitam se kako će se to odraziti na samu poslovičnu kvalitetu proizvoda. Jednostavno smo imali previše takvih primjera u prošlosti i možda naša korporacija jest pametnija od ostalih, kao što je bolja od ostalih pri u proizvodnji spomenutih proizvoda, ali nekako sumnjam.

Možda sam samo “cranky” zbog predblagdanskog raspoloženja, poznato je naime da su ljudi najnervozniji u ovo doba godine, ali nisam mogao ne primijetiti…


Tagovi:

 

Komentari:

6 komentara na “Novogodišnje priče”

  1. Grof Flek u 18:59, 23.12.2007.

    Hmm, tvrtka koja preprodaje u maloj zemlji - mislis neka hrvatska firma? Vidio sam po oglasniku oglase za iPhone-ove, i kad sam nazvao jedan oglas (koji je usput receno imao i stotinjak kuna nizu cijenu od ostalih) javio mi se gospoding koji je rekao da prije kupnje mogu probati iPhone u njihovom prodajnom prostoru (mislim da je bilo u Voltinom negdje), i da nude garanciju, ali da ih trenutno nemaju na lageru i da nazovem kroz tjedan dana. No kad sam tada nazvao, nitko se nije javljao.

    To ta firma, ili neka hipotetska?

    Pozdrav!

  2. Toni Milovan u 19:12, 23.12.2007.

    Slovenija. Evo link.

  3. Grof Flek u 20:06, 23.12.2007.

    Hvala, to me zanimalo. Izgleda da su potpuno legalno nabavili telefone, hmmm…

  4. majk u 20:10, 23.12.2007.

    E sad na stranu neke emocije, legalno baš i nisu nabavili pošto u EULA jasno stoji da se iPhone smije distribuirati ili direktno iz Apple inc ili preko nekog od ovlaštenih distributera što ovi očito nisu. Tu mislim da nema dvojbe, Tuš mobil je novi igrač na SLO tržištu i željeli su neki edge nad konkurencijom a i malo medijske pozornosti. Mislim da je u ovo slučaju zakon jasno na Appleovoj strani.

  5. Toni Milovan u 20:38, 23.12.2007.

    Khm, EULA i hardware, DRM i prodaja fizičke robe.

    EULA je u većini slučajeva softverski user agreement, ali na stranu i to, možda Apple i ima pravo (pitanje za pravnike) no to nam zato ne mora biti simpatično.

    Ne postoji puno tvrtki koje su tužakajući se okolo za svaku sitnicu zadržale pozitivan image kod korisnika.

  6. Grof Flek u 17:03, 24.12.2007.

    A ta EULA, kad ju nitko ne čita :P

Ostavi komentar




Pretplati se na odgovore bez komentiranja članka:

Tagcloud:



RSS

Newsletter