The clash of the Titans - Android vs iPhone
Objavljeno 23.03.2009. Objavio/la: Luka Sučić
U sekciji Hardware, Novosti, Recenzije |

Već dugo vremena pripremam ovaj osvrt, napisao sam i pobrisao nekoliko verzija jer nikad nisu zvučale onako kao što sam želio, realno, objektivno i zanimljivo. Doduše niti sada nisam potpuno uvjeren da sam ispunio sve ove uvijete ali zaista nema smisla duljiti. Vrijeme je da dvije najinovativnije platforme današnjice ukrste mačeve, naravno skužili ste da se ne radi o Symbianu i Windows Mobileu.
:).
Nakon skoro dvije godine druženja sa iPhoneom odlučio sam da je možda vrijeme da pogledam što se kuhalo u drugim taborima i izabarem jednog za koji mislim da će u budućnosti biti ozbiljan igrač. Naravno odluka je pala na Android odnosno na T-Mobile G1 kao jedini uređaj pogonjen Androidom. Odlučio sam da bi bilo pametno na neko vrijeme u potpunosti prebaciti sve dnevne operacije na G1 kako bi se najbolje vidjeli sve eventualne prednosti ali i svi eventualni nedostatci. Čini mi se da sam tako dobio poprilično dobar uvid u to kakav je Android u stvarnoj upotrebi, u odnosu na iPhone. Pa da vidimo kakvi su dojmovi.
Za sve one koji eventualno nisu upoznati sa Androidom, vrijeme je za malo brzih činjenica.
Sredinom 2005 godine Google je bio na vrhuncu, novac se samo slijevao u blagajnu i bilo je idealno vrijeme da ga se pametno uloži. Kupljen je popriličan broj startup kompanija, neke od kojih su bili pravi dragulji, koji su tijekom vremena jednostavno pali u zaborav i ugašeni kao naprimjer DodgeBall servis vrlo sličan Twitteru. Na svu sreću Android Inc. nije doživio sličnu sudbinu, nego je brižljivo pripreman dvije godine kulminirao objavom krajem 2007 godine. Google ulazi u mobilnu industriju, odjekivalo je poprilično kroz sve medije, i vjerujem da su se neki poprilično zabrinuli nad tom činjenicom. Negdje paralelno sa objavom, najavljen je i OHA, alijansa od 47 tech kompanija udruženih zajedno sa jednim ciljom, napraviti platformu koja će udariti temelje za čitave generacije mobilnih uređaja.
Kompanije poput Samsunga, HTC-a LG-a, SonyEricssona, Motorole, Asusa, Toshibe ali i operateri poput T-mobilea, Sprinta, Vodafonea, hardveraši poput ARMa, Intela i Broadcoma, poprilično impresivan niz koji će zasigurno donijeti poprilično inovacija cijelom projektu i cijeloj mobilnoj industriji.
Da se vratimo na sam Android OS, zamišljen je kao prvi open source operativni sistem za mobilne uređaje, dakle potpuno otvoren za sve zainteresirane strane. Ono što je za njega specifično je to da je u potpunosti otvoren sustav moglo bi se reći da se radi o antipodu Appleovom OS X iPhone-u koji se smatra jednim od najzatvorenijih mobilnih operativnih sustava današnjice. Zatvoren u smislu da Apple određuje što i kako se smije razvijati za iPhone, i što se “pravda” sigurnošću i garancijom stabilnosti i kvalitete, koliko je to bitno i istinito vidjet ćemo u nastavku teksta.
Vrijeme je da zasučemo rukave i da bacimo pogled na to što nam točno Android odnosno HTC Dream (G1) donosi.
Izrada, hardware i ergonomija
Za T-Mobile G1 se zaista ne može reći da je lijep, a bome niti da je pretjerano ergonomičan, na svu sreću krase ga neke druge vrline koje značajno poboljšavaju ukupan dojam. Već pri prvom susretu je bilo jasno da se ipak radi o svojevrsnom “protipu” odnosno testnom uređaju koji je namjenjen više kao “proof of concept” i za testiranje tržišta i interesa nego stvarna namjena komercijalnog uspjeha.
Već sam pri samom istraživačkom dijelu skupljanja informacija sa svih strana po internetu razvio male predrasude prema njemu jer je na slikama izgledao poprilično plastično i zastarjelo. Međutim pri prvom fizičkom kontaktu taj dojam se poprilično ublažio, jer je plastika djelovala poprilično solidno a završna obrada kućišta stvarno zadovoljavajuća. Jedino što je kvarilo dojam je poprilično nezgodno riješeno vađenje ( bolje je reći “ljuštenje”) zadnjeg poklopca kako bi se izvadila baterija i umetnula SIM kartica. Moram priznati da je prošlo dobrih 10 minuta dok iznerviran nisam odlučio upotrijebiti malo veću silu, pri čemu je poklopac uz poprilično glasan prasak iskočio iz ležišta. Čak niti nakon više od mjesec dana druženja sa njim nisam uspio pronaći bolji i jednostavniji način skidanja zadnjeg poklopca tako da sam još uvijek u dilemi da li je do mene ili je proizvođač zaista malo fulao.
Po pitanju ergonomije situacija također tako nije bajna, naime dosta je deblji od onog što sam navikao (skoro dvostruko od iPhone-a) a dio gdje se nalaze funkcijske tipke je lagano zavinut što zna biti nezgodno. Razlog povećanja “debljine” je vrlo lako otkriti onog tenutka kada se otkrije tipkovnica. Naime G1 ima slidable full QWERTY tipkonicu u maniri HTC TyTN 2 na kojoj je iznenađujuće ugodno pisati. Iako sam naviknut na virtualnu ovo je bilo pravo osvježenje. Jedina zamjerka pri unosu teksta je upravo ovaj spomenuti zakrivljeni dio koji tako uzdignut sa desne strane značajno otežava unos sa dvije ruke te opterećuje ruku tako da se nakon već samo par minuta ruka umara. Mehanizam izvlačenja tipkovnice a i zvuk koji proizvodi je sličniji “Glocku” nego mobilnom telefonu. U početku je potreban malo veći napor da se pomakne sa mjesta a već nakon što je zvučena za trećinu naglo poleti prema van uz glasan “KLAK” , veliki minus za HTC jer se sjećam da su na ranijim modelima HTCovih uređaja ovi mehanizmi bili daleko elegantnije riješeni.
Jedna od najvećih zamjerki i izvor konstatnih frustracija je upravo taj mehanizam za izvlačenje, naime kako se baza telefona i sama tipkovnica ponašaju kao zasebne cjeline, jeino što ih drži na okupu je spomenuti mehanizam, dovoljan je lagani pristisak da bi se te dvije cijeline pritisnule jedna o drugu i proizvele poprilično iritirajući šrkipav zvuk. To zna biti poprilično iritantno prilikom razgovora, odnosno kada je G1 prislonjen na uho, škripa je samim time puno glasnija i poprilično iritirajuća. Nedavno sam pri susretu sa ostalim korisnicima G1 shvatio da je ova “škripa” izolirana na moj uređaj tako da mu ovo neću uzimati kao veliki nedostatak.
Na samu izvedbu i hardware zaista nemam primjedbi, G1 kao i svaki standardni Smartphone ima sve ono što se zahtjeva od njega a to su naravno Qualcommov 528 MHz procesor, 3.2″ TFT-LCD Touch Screen rezolucije 320 x 480 (HVGA) , Wi-Fi ( 802.11b/g), Bluetooth 2.0 EDR, Quad Band GSM/3G (7.2 Mbps HSDPA i 2 Mbps HSUPA), GPS chip, 3.2 Mpix kamera sa Auto Fokusom, motion senzor i digitalni kompas.Od ostalih specifičnosti samo da napomenem da G1 dolazi sa 192 MB RAM i microSD karticom od 1GB (proširivo do 16 GB).
S obzirom da se današnji pametni telefoni razlikuju u vrlo malo stvari ( obično su to rezolucija kamere i eventualno GPS modul) nećemo raditi spec by spec analizu nego ćemo se zadržati na nekim stvarima koje su me se dojmile ( dobro ili loše).
Operativni Sustav i aplikacije
G1 je pravi primjer kako današnji smartphoneovi ne mogu funkcionirati bez veze na internet, a to će vam biti itekako jasno kada ga po prvi put upalite. Prva stvar što se od vas traži nakon što ste ga upalili je da podesite vezu na internet odnosno upišete APN vašeg mobilnog providera kako bi ste mogli aktivirati uređaj. Naime aktivacija (vrlo slična iPhone-u) se odvija tako da se ulogirate na vaš GMAIL accpount. Naravno upravo ta integracija sa Google servisima je ono što mu je priskrbilo epitet Google Phone a ujedno je i jedna od njegovih najvećih prednosti u odnosu na iPhone.
Intergacija sa Google servisima je besprijekorna, za navigaciju tu su Google Maps, kontakte između ostalog možete sinkronizirati sa Google Adress Booka, kalendar naravno sa Google Calendar, za instant messaging tu je Gtalk ( ali podržava i ostale servise kao što su MSN, Yahoo IM i AOL messenger). Ono što me posebno iznenadilo je i slijedeća situacija, u slučaju da vam je upaljen Gtalk i uđete u imenik s namjerom da pošaljete SMS ili pozovete neku osobu koja je među vašim Gtalk konntaktima i online je poredi imena kontakta će vam se prikazati ikona Gtalk statusa koja će vas upozoriti da je ta osoba online te da umjesto poziva ili SMSa možete pokušati sa porukom preko Gtalka. Zgodan i suptilan način da vam uštede koju kunu.
Za mailove tu su stock aplikacije Gmail i Mail , koje rade ajmo reći dovoljno dobro. Gmail je dolsovce precrtan sa web verzije i radi poprilično solidno, međutim nedostaju mu neke ključne funkcije kao označavanje većeg broja mailova, pretraga i slično. Situacija je malčice bolja u Mail aplikaciji koja podržava većinu “naprednih” opcija koje ozbiljan korisnik može zatražiti, osim podrške za exchange ( za što ćete morati naći neku 3rd party aplikaciju).
Prava ljepota je međutim drugdje, aplikacije za Android su pravo čudo (naravno ne sve). Zbog otvorenosti samog OS-a ali Android Developers Challenge-a koji je vjerojatno pokrenuo samu lavinu. Da ne duljimo i ne zaustavljamo se na svakoj od njih bacite pogled na neke od njih ovdje i vjerujte na riječ da je Android po ovom pitanju sve ono što iPhone nije.
Vidim da se članak poprilično odužio pa je možda vrijeme da damo i finalni sud. Nakon više od mjesec dana korištenja ovog uređaja ali i skoro dvije godine korištenja iPhone-a jednostavno nije bilo moguće ne primjetiti koliko su ova dva operativna sustava različita. Sa jedne strane jedan je potpuno otvoren i zahvaljujući svojem “linux” porijeklu poprilično moćan i modularan OS, a sa druge strane skoro pa potpuno zatvoren sustav sa striktno određenim pravilima šta se smije a što ne smije razvijali ali u isto vrijeme nevjerojatno jednostavan i intuitivan za korištenje i uz male “zahvate” jednako moćan.
Malo je nezahvalno uspoređivati iPhone u trenutnom stadiju razvoja i Android koji je tek nedavno dobio prvi stabilan “upgrade” , kada bi htjeli postaviti stvari u pravu perspektivu trebalo bi promatrati iPhone sa 1.1 ili 1.1.4 verzijom firmwarea i trenutni Android da bi borba bila poštena. Međutim po brzini razvoja čini se da razlika neće biti toliko očita dugo, pogotovo ne sa najavljenim nadolazećim “CupCake” updateom.
Trenutno stanje Android OS-a je slijedeće, kao što sam spomenuo otvorenost operativnog sustava za krajnjeg korisnika je istina samo u slučaju da imate “developers” verziju G1 odnosno ako ste ga modificirali na sličan način kao i iPhone ( jailbreak). U oba slučaja G1 će vas koštati dosta živaca, pogotovo ako uzmemo u obzir stabilnost samog sustava, pa e tako vrlo često može desiti da propustite poziv jer se neki od procesa “zagalvi” u pozadini te ga morate ručno ubiti. Ili jednostavno reboota sam od sebe iz neobjašnjivog razloga. Isto tako redovni rebootovi ( jedno tjedno) su skoro pa nužni ako ga mislite korisiti kao primarni telefon. Brzina samog OSa poprilično varira pa se tako može desiti da radi besprijekorno tjednima bez ikakvih problema, a opet sam doživio da se u vrlo kratkom roku poprilično uspori pogotovo u memorijski zahtjevnim aplikacijama.
Velika prednost Androida na OS X iPhone su naravno background procesi i notifikacije, pa tako možete bez ikakvih problema surfati ili čitati mailove a da vam je u isto vrijeme Instant Messenger upaljen u pozadini, te preuzeti poziv odnosno nastaviti konverzaciju preko Gtalka u hodu. Takve stvari su science fiction za iPhone, međutim stvari se donekle poboljšavaju u najavljenom 3.0 software updateu.
Sa druge strane iPhone ima neporecive kvalitete koje će Android teško ikad nadmašiti, a to su jednostavnost i intuitivnost korištenja, čistoća i logičnost UI-a i kontekstualnih izbornika kao i unos samog teksta koji je meni i dalje daleko jednostavniji i brži na iPhone-u nego na punoj QWERTY tipkovnici koju ima Android, naravno tu je i nedostatak Multi-toucha koje je vjerujte jednom kada se naviknete vrlo teško zaboraviti te će vam se ruka “instikntivno” namještati u “pinch-zoom” položaj u većini aplikacija u kojima ste je navikli koristiti.
Iako je vijek baterije jedna od zamjerki na iPhone-u ona tek na G1 dolazi do izražaja, pa ćete tako pri intenzivnom korištenju jedva dočekati kraj radnog vremena, međutim uz pažljivi management ( odnosno aplikaciji namjenjenoj za to - PowerManager), baterija bez problema parira onoj iz iPhonea.
U svakom slučaju zaključak je slijedeći, iako je Android poprilično moćan i inovativan mobilni operaitvni sustav, trenutno je (ma što god oni tvrdili) u svojevrsnoj beta fazi i boluje od dječjih bolesti. Ne sumnjam da će se u vrlo kratkom roku (unutar dvoje godine) Android pokazati u potpuno drugačijem svjetlu i ako ne bude nekih većih “šokova” predviđam mu apsolutno svjetsku dominaciju
, međutim također sam mišljenja da u nekim stvarima nikada neće doseći Apple odnosno iPhone tako da će ta dominacija ići na štetu ostalih platformi, a pogotovo onih koje kaskaju za svima ostalima ( WinMobile i Symbian).
U Hrvatskoj G1 se izgleda neće pojaviti , međutim postoje glasine koje kažu da je HTC Magic za Europu postao ekskluzivno pravo Vodafone grupacije te da bi ga vrlo skoro možemo očekivati i kod nas ( Vodafone Vip). Iskreno se nadam da je tako te da ćemo “malih zelenih” skoro vidjeti sve više na našim ulicama.
Tagovi: Android, iPhone, iPhone killer, izdvojeno, mobile, recenzija, usporedba
Komentari:
7 komentara na “The clash of the Titans - Android vs iPhone”
Ostavi komentar









Loading ...
Kada se sukobe dva diva na trzistu (Apple vs Google etc) tu ce najvise profitirati krajnji korisnici.
Apple ce uvijek imati svoju ciljanu publiku (koja se granici sa religijom ili kultom nekim) dok ce Android (bar u ovoj fazi) prigrabiti tehnicke osobe zeljne eksperimentiranja i novih stvari.
Vrijeme ce pokazati tko ce izaci kao pobjednik, ali ja mislim da oni nikada nece globalno ugroziti jedan drugog, te da obje platforme imaju svijetlu buducnost.
Nekako i Palm Pre ulazi u ovu borbu, dok je već i Android G2 bio na reviewu kod gizmoda tako da se toplo nadam i jednom i drugom kod Vodafone-a u HR ako ne u ovoj onda u slijedećoj godini. Bit će to rat smartphonea sličan kao i rat gaming konzola s razlikom da će me ovaj čak i zanimati.
I nakon ove recenzije stvari su prilično jasne, za mene bar: ovo je estetski vrlo ružan telefon, sa OS-om koji obećava i to je to.
iPhone je lijep telefon, sa dokazanim OS-om koji će u “novo ruho” ovog ljeta.
Dalje ne treba…:-)
Odličan članak!
Odlično. Svaka čast, informativno i dobio sam odgovore na sve ono što sam se pitao u vezi androida.
mala kritika Luka
Upotrijebio si riječ “poprilično” točno 20 puta u tekstu!
Hvala dario na kritikama i pohvalama
poprilično sam siguran da ću editirati tekst čim uhvatim vremena , ionako je pao u drugi plan vrlo brzo
Luka, svaka cast, ovo mi je jedan od objektivnijih clanaka na mac-korisniku!
Puno zanimljivije od klasicnih usporedbi…
Palac gore za mac gurua…
BTW… Sam pogled na taj google phone… upucuje na ajfon…