Funkcionalnosti koje nedostaju: multitasking
Objavljeno 29.01.2010. Objavio/la: Toni Milovan
U sekciji Hardware | 55 Komentara
Kako se rasprave o iPadu ne stišavaju sad ćemo eto otvoriti Pandorinu kutiju i u seriji članaka običnom dedukcijom pokušati vidjeti zašto su u Appleu napravili cijeli niz neshvatljivih poteza u vezi iPada. Članci ne bi trebali biti Apple apologetika, već pokušaj da bez uvida u interne informacije shvatimo zašto je učinjeno to što je učinjeno.
Iako nam je aureola već pala čim smo ustvrdili da iPad nije razočarenje, te smo napokon svrstani među Apple fanatike (a držali smo se dobre dvije godine), i ni racionalno sagledavanje pobrojanih propusta nam neće pomoći u popravljanju reputacije to jednostavno moramo napraviti, pa idemo redom.
Multitasking
Još jednom, bez ulaženja u raspravu je li nedostatak multitaskinga ključni nedostatak iPada i je li on nužan ili nije za ovu kategoriju uređaja, pokušajmo vidjeti zašto ga na iPadu nema. Prvo, svatko tko je pogledao kako funkcionira iPhone OS mogao je uvidjeti da se radi o nekoj vrsti unix operativnog sustava koji sam po sebi ne može ne podržavati multitasking. Dovoljno je instalirati nekakav terminal klijent i standardne unix alate, te prošvrljati po sustavu da bi se u to uvjerili.
Znači multitasking je u OS-u podržan i štoviše Apple ga koristi za svoje aplikacije (iPod, telefon, razne notifikacije), a i hardver bi se trebao s tim nositi. To pak znači da je developerima arbitrarno zabranjeno korištenje ove funkcionalnosti, a ako je to zaista tako onda se radi ili o čistoj pakosti od strane Applea (jer s poslovnog aspekta razloga za nedozvoljavanje ove funkcionalnosti nema) ili za to postoji neki drugi razlog. Ako je pakost onda za Appleovu platformu ne treba razvijati softver i Appleove proizvode ne treba kupovati. Ako nije pakost, što bi mogao biti razlog?
Ja za razliku od većine ne držim da je osnovni razlog za to potrošnja baterije i vidim jedno drugo moguće objašnjenje. Apple za razliku od svih drugih više pažnje posvećuje sučelju od bilo čega drugoga (sami odlučite je li to dobro ili loše) i jedna stvar im je posebno važna. To je takozvana “responsivnost” sučelja odn. sposobnost da uređaj trenutno reagira na korisnikove instrukcije. Da nema sekunde, dvije ili čak i više zadrške između dane instrukcije i reakcije sučelja. Dovoljno je samo usporediti “scroll” na iPhoneu, sa “scrollom” na bilo kojem drugom “touchscreen” telefonu.
Da bi sučelje reagiralo trenutačno ili preciznije rečeno gotovo trenutačno, uređaj mora u svakom trenutku imati slobodne resurse. Kako procesorske, tako još važnije memorijske. Pokretanje više aplikacija istovremeno prije će ili kasnije dovesti kako do preopterećenja procesora, tako do potrebe za aktiviranjem swap memorije. Svatko tko je malo promatrao rad modernih operativnih sustava zna da je swap nužno zlo, ali i ubojica responsivnosti i aplikacija i sučelje, te da želimo li imati trenutačan odaziv sučelja u svakom trenutku, ne smije doći do pretjeranog korištenja virtualne memorije.
E sad, brzina odaziva je kod dodirom upravljanih sučelja još važnija nego na uobičajenim sučeljima i držim da su u Appleu odlučili žrtvovati multitasking kako bi bi osigurali brzinu odaziva. Multitasking je naravno i dalje tu, ali je rezerviran za ključne operacije, a koje su operacije ključne odlučivati će isključivo Apple. Opet neću ulaziti u to koliko je to dobro ili loše, no na taj način osigurano je da uređaj uvijek ima “dovoljno” raspoloživih resursa za besprijekorno funkcioniranje.
S druge strane teško je još ocijeniti jesu li brzina i responsivnost sučelja zaista važniji od multitaskinga, pa ću zaključiti time da će se ukoliko radnje i operacije na iPadu budu brze, glatke i besprijekorne nedostatak multitaskinga među aplikacijama moći oprostiti.
Ukoliko pak toga ne bude Apple će imati puno posla oko objašnjavanja zašto multitaskinga nema.
Tagovi: ipad
Komentari:
Ostavi komentar
Tagcloud:
Anketa
Loading ...Copyright
RSS
Newsletter
Loading ...