MacKorisnici, gdje smo se pogubili?

Dopustite mi da iskoristim vremenski stroj. Naravno da takav postoji, dolazi pod etiketom “osobna sjećanja” a vrlo često ga prati malo jači model zvan “kolektivna sjećanja”. Znate kako starije generacije kažu – u ona dobra stara vremena, ili u naše vrijeme…

E, pa, uopće se ne osjećam starijom, mada to kronološki jesam od većine novih snaga MacKorisnikovog uredništva; valjda kad si geek, muški ili ženski, kronološka dob s mentalnom dobi nema previše veze… Jednostavno starenje duha ne dolazi u obzir! U korak s tehnologijom i ti krećeš i osjećaš se mlađe i poletnije svaki put kad znanost ili industrija objavi kakvo novo čudo. Nije da tih čuda imamo jako puno u posljednje vrijeme (uzmimo za primjer MacBook touch bar, jel nekoga to impresioniralo?).

No, u ono vrijeme kad je MacKorisnik “drmao” ili je bolje upotrijebiti izraz “žario i palio”, sve je bilo puno strastvenije. Iz tog razloga dolazim do današnje teme, upogonjene gore spomenutim strojem, koji me uz šalicu Earl Graya i nostalgičnim smiješakom vratio ranim danima MacKorisnika. 

performita-kolumna-1-fotka-a

Neki od nas postali su najbolji prijatelji, neki su se uspjeli posvađati i pomiriti.

Poslovni pothvati i partnerstva među MacKorisnicima nisu bili rijetki, a pojedini su zaglavili i u ljubavnim vezama. Tad je MacKorisnik bio mjesto za istinsku razmjenu strasti prema novim Apple tehnologijama, proizvodima, servisima… Govorim o vremenu kad je iPad tek provirio na tržište, a dragi nam iPhone imao svega dvije inačice. Tada se puno više govorilo o Mac OS-u nego o iOS-u, no sasvim je prirodno da su se stvari danas promijenile.

Ono što se najviše promijenilo i što sa žaljenjem moram konstatirati – razvodnila se i strast.

Samo ime MacKorisnik više nema to iskonsko značenje manjine entuzijasta koji će dati zadnje novce za najbolji Mac u galaksiji, ili one koji ostaju prekovremeno na poslu jer su sretni da tamo koriste moćni Finder. Apple računala su danas postali popularniji, češće korišteni od strane profesionalaca, no sve manje su obožavani; tko se danas uopće oduševljava ako koristi  glasovno sučelje računala? Pih, pa to već godinama Siri radi i nitko neće sjest i pričat sa svojim jabučastim ljubimcem. A vjerujte, neki od nas su to radili…

MacKorisnička zajednica na području bivše Jugoslavije, a danas svih zemalja koje evo čine značajan dio balkanskog ekonomskog kolača, nekad je bila prava mala vojska entuzijasta. u Hrvatskoj je postojala udruga Mac korisnika – HuMk, čijeg sam predsjednika intervjuirala upravo za MacKorisnik. Spomenuti tekst se još uvijek da pročitati, kao i izvući pokoji novi zaključak.

S moje strane su intervjui igrali veliku ulogu, to je i jedan od načina na koji sam uplovila u MacKorisnikove vode, gdje je kolega Miroslav bio samo jedan od mnogih gostiju na portalu. Gostovale su i razne programerske i geekovske snage domaće i svjetske scene.

David Pogue, Jason Chen, Steve Wozniak… upornosti nije bilo kraja

Moja avantura s intervjuima za MacKorisnik donijela mi je i brdo koristi. Kad se sjetim imena poput David Pogue… U to vrijeme radio je još za New York Times. Danas ima uspješnu kolumnu na Yahoo i ni sam nije toliko zagrižen u “jabuku” koliko je to bio u dane dok je Steve još bio živ. Mnogi će osuditi plastični personality Tima Cooka za gubitak Apple fan zajednice. No, možda je tome nešto sasvim drugo razlog. Onda se sjetim intervjua s Gizmodovim Jasonom Chenom za kojeg je nedavno procurila kontroverzna vijest kako je u stvari Apple uposlenik, a ne samo obožavatelj… Hmmm.

Zanimljivo je kako sam odgovor dobila i od Steva Wozniaka, nije imao vremena za intervju tada, no bio je jako pristojan i odgovorio na mail. Nikad ne recite nikad, možda mi uspije sada, valjalo bi ga ponovno kontaktirati.

No, što se dogodilo s MacKorisničkom zajednicom? Ljudi se okrenu sebi, osobnim problemima, obitelji, odrastanju, radu za koji misle kako je jedina vrijedna stvar življenja. Dopustite mi razbiti taj stakleni balon.

Najvažnija stvar je ne izgubiti svoju strast. Ako ste strastveno nešto voljeli iz toga možete samo profitirati. Zato se i vraćam na MacKorisnik i dajem obećanje kako ću opet potražiti zanimljive sugovornike za intervjue, pokoju intrigu, neobičnu vijest i osobne priče o tome kako sam postala “Locutus of MicroBorg”, no o tome više u idućem tekstu.

Voli vas Performita –  bez obzira jeste li stari ili novi MacKorisnici.


(Performita je nickname koji sam dobila zahvaljujući mom prvom Macu, Macintosh Performa 5200 iz 1995. godine a Performa je jako lijepo govorila: Isn’t it nice to have a computer that will talk to you?)