Locutus of “MicroBorg” – kada slušalica s mikrofonom nije dovoljna

Dođe tako vrijeme kad nam svo naše znanje, nakupljeno kroz godine i godine rada, ne može pomoći – jedino što nam preostaje jest korisnička podrška. Radilo se tu o uređaju ili servisu, isto nam se piše. Prepušteni smo dobroj ili lošoj volji takozvanih agenata s umjetnim osmijehom i parom slušalica s mikrofonom na glavi. Te male radilice (ili je ovdje možda bolje koristiti  finu englesku riječ “dronovi”) sjede iza svojih radnih stanica i predstavljaju jedini dvosmjerni kontakt s gigantom koji je proizveo vaš telefon, računalo, ili koji vam pruža internetsku uslugu. Može se raditi i o mobilnom operateru, distributeru električne energije, ogromnom supermarketu ili državnoj birokratskoj ustanovi. Iako su sve spomenute korisničke podrške na prvi pogled iste, ponukani Orwelovom izjavom ubrzo dolazimo do zaključka kako razlike postoje, a čine ju IT tvrtke, s dragom nam Jabukom na vrhu.

Ako ste ikada kontaktirali podršku za iTunes, iCloud ili bilo kakav problem vezan uz vaš iPhone, iPad, Mac OS ili nečim drugime, kontaktirali ste ekipu koja radi u pripadajućem odjelu neke sasvim druge tvrtke specijalizirane za korisničku podršku. No, to ne znači kako oni neće odraditi posao brzo i kvalitetno. Trening koji prolaze strogo je kontroliran iz Cupertina ili nekog drugog centra, konkretno iz Apple Europe u našem slučaju. Ovaj općeniti uvod koristim kako bih vam ispričala jednu osobnu priču. Priču u kojoj sam rekrutirana u “neprijateljske redove” te kako se stvari, ponekad neočekivano, ipak mijenjaju.


Naravno da će poruka biti; “nikad ne recite nikad” no, to nije poanta… 

Ako pročitate moj kratki opis autora pri dnu stranice, vidjet ćete jednu rečenicu o meni koja glasi: “Nikada nije koristila ništa osim Maca što je ponekad može okarakterizirati kao Mac desničarku.” Ovo je napisano prije nekih osam godina, no namjerno to nisam htjela mijenjati. Naime, privatno nikada nisam posjedovala Windows računalo. Niti Linux. Ništa… Otkako znam za računala u mom domu smiješe se samo Macovi. Prije par godina promjenom životnih putova zatekla sam se u stranoj zemlji s potrebom za novim poslom. Šaljući svoj CV nisam niti obraćala previše pozornosti kome točno šaljem. Uskoro su me kontaktirali za odličan i dinamičan posao koji uključuje poziciju unutar kompanije čiji sam početak naziva promrmljala, a započinjao je s Micro – osjećala sam se poput kapetana Picarda kad čuje ime Borg. To je ono što sam oduvijek imala kao predrasudu… Oni su hladni, proračunati, bezidejni, nemaju puno osjećaja za umjetnost i dizajn, nedostaje im profinjenost. Sve ono što “mi” imamo.

Ipak, ponekad trebaš pregristi svoje predrasude i unutarnji osjećaj i krenuti stazama kojim te život vodi. U sljedećem trenutku našla sam se sa završenim treningom, s “picekom” (PC-jem) ispred sebe dok su mi namještali slušalice s mikrofonom na glavu. Evo, postajem Locutus of MicroBorg. Točno to se događa. Sjedim u ogromnom kockastom prostoru, nedekoriranom i strogom. Oko mene je tisuću radilica, svi govore u isto vrijeme, a nitko nikoga ne čuje. Svatko radi svoj posao i tu i tamo negoduje jer mu se Windows ruši ili koči. Shvatila sam da se emocije moraju isključiti, no ja nisam Vulkanac, ja sam Betazoid. Kod mene, kao kod većine Mac korisnika, emocije su uvijek istaknute. Naravno da sam zadirkivana od strane okorjelih Windowsaša i naravno da sam sama to provocirala ukazujući na sve inferiornosti sustava naspram moćnog “iksa”. No, trudila sam se posao raditi savjesno, ispravno i kao prava radilica. Moj glas predstavljao je MicroBorg, a mnogi razočarani korisnici su morali osjetiti kako ipak ima ljudskosti na drugoj strani telefonske veze.

borg

Trajalo je to nekih godinu dana dok se u meni nije probudilo stanje totalnog nezadovoljstva

Ne mogu raditi bez strasti. Strastveno mogu  predstavljati samo ono što ja iskreno volim. Naravno, ne mora svatko živjeti po ovoj filozofiji. Usta mojih pretpostavljenih, u trenutku kad sam ih obavijestila kako želim dati otkaz, bila su širom otvorena. “Pa kako, nemaš nikakvih problema, radiš odlično, što je razlog?” – Nikad im nisam rekla pravi razlog. Mislim da nije ni važno, važno je pristojno otići i ne zatvoriti vrata stražnjicom. Hvala im na iskustvu, no “Borg” i njihovi proizvodi nisu moja šalica čaja.

I tako se ja vratim strasti, dizajnu, umjetnosti i živim sretno. No, nakon dvije godine odlaska ponovo me kontaktiraju iz iste tvrtke, ali gle čuda: ovaj put me traže za Apple. Woooow!

“Zbilja Apple!?” – Pitam ushićeno osobu s druge strane telefonske veze. Nakon što mi potvrđuje već dogovaramo termin za testiranje i intervju. I dok tako lebdim u međuprostoru emocija i poslovne racionalnosti uopće ne shvaćam kako je to potpuno nevažno. Pozivni centar je samo to – pozivni centar. Ništa tu nema više od toga. Prošla sam testiranje (vjerujem da bi test prošao svaki čitatelj MacKorisnika zatvorenih očiju) prošla intervju, no neke stvari mi naprosto nisu odgovarale. I tako shvatim da ću, iako samoj sebi to ne mogu vjerovati, odbiti posao koji je usko vezan za voljenu mi jabučastu tvrtku, a uredno sam radila za “MicroBorga”. Ja, koja sebe nazivam Mac desničarkom?

No… i to je dio odrastanja.

Osjećala sam se izvrsno zato što sam u mogućnosti odbiti posao koji u svom imenu nosi slovo A, a ne M. Ponajviše zato što sam u mogućnosti donijet racionalnu odluku. Mackorisnička strast je nešto što trebate sačuvati za svoj privatni život, gdje ista preraste u neki hobi, zanimljivo prijateljstvo, rodit će se neke interne šale kojima ćete se smijati zajedno. Nema mjesta racionaliziranju kad je u pitanju naš operacijski sustav. I dalje je najbolji u galaksiji. No, super je da nas i dalje slijede i da njihovi prozori izgledaju sve pristojnije kad je dizajn u pitanju.

Mene oči i dalje peku kad dugo sjedim za nekim od “piceka” koje posjeduju moji prijatelji. Nikada neću znati jel’ tome razlog frekvencija monitora ili neki unutarnji glas koji me je natjerao dati otkaz tamo gdje je priča započela… I još nešto za kraj;

Idući put kad budete kontaktirali neku korisničku podršku, imajte razumijevanja za radilice. Ono što oni prolaze od strane supervizora daleko je gore od onog što vi prolazite s vašim uređajem ili servisom. Što ste vi ljubazniji, to su oni više motivirani da vam brzo i efikasno pomognu.

Ostajte mi zdravo u voćnoj federaciji, sa što manje bliskih susreta s “Borgom” 😉